Godine 1974., Arthur Fry, inženjer 3M-a, običavao je zarezati bilješku u svoju pjesmaricu kao znak kada je prisustvovao službi, ali bilješka je često otpala kada bi se stranica okrenula, a on je mislio da bi bilo lijepo da postoji ljepilo koje je "bilo malo ljepljivo, ali ne previše ljepljivo, moglo se pričvrstiti na traku papira i moglo se više puta trgati i lijepiti, a da se papir ne uništi!" Međutim, reakcija samoljepljivih papirića isprva je bila neuspješna, a onda su se marketinški stručnjaci dosjetili zašto ne poslati samoljepljive papiriće tajnicima 100 najboljih kompanija na probu, a rezultati su bili prilično entuzijastični, a također su stvoreni reputacija zbog uspjeha post-it ceduljica, koje su se dobro prodavale i još uvijek su bile neporažene zvijezde 3M-a, te su nastavile razvijati druge zvjezdane proizvode kao što su kuke koje ne ostavljaju tragove.
Razgovarajmo o priči o rođenju post-it ceduljica, postoji glasina unutar 3M-a: "Post It ceduljica je možda doslovce poslana od Boga."
Godine 1977., dok je Arthur Fry pjevao u crkvenom zboru, njegove oznake su mu izmicale i nije mogao brzo pronaći točan broj stranica u zbirci. Tako je došao na ideju da napravi pjesmaricu koja bi se mogla ponovno zalijepiti na note i koja ne bi otpala ili se oštetila. Primijetio je da je njegov kolega, dr. Spencer Silver, još 1968. izumio formulaciju posebnog ljepila koje se može nanositi više puta bez ostavljanja tragova. Pa je upotrijebio ovo ljepilo i nanio ga na poleđinu bilješke, i njegov problem crkvene himne je bio riješen!
